Često nailazimo na isti problem: knjige se gomilaju, ali dojam je da malo toga ostaje u pamćenju, a primjerci s vremenom počnu patiti. Uz to, bilješke znaju postati neuredne ili preopširne pa ih kasnije ne koristimo. Rješenje je jednostavan, ponovljiv sustav koji spaja čitanje, bilježenje i osnovnu brigu o knjigama.
Krećemo s jasnim ciljem za svako čitanje: tražimo radnju, ideju, jezik ili argument. Prije otvaranja knjige odvojimo minutu za pregled sadržaja, predgovora i podnaslova kako bismo dobili okvir. Time smanjujemo lutanje i lakše odlučujemo što vrijedi zabilježiti.
Za papirnate knjige koristimo pravilo “tri razine”: podcrtavanje minimalno, rubne oznake umjereno, a sažetak izvan knjige. Podcrtamo samo rečenice koje nose ključnu misao, a uz rub dodamo jednu riječ koja opisuje zašto je važna. Na kraju poglavlja napišemo 2–3 rečenice sažetka u bilježnicu ili digitalni dokument.
Ako ne želimo pisati po knjizi, radimo s ljepljivim označivačima u boji i kratkim kodovima. Jedna boja može biti za pojmove, druga za citate, treća za pitanja koja želimo provjeriti kasnije. Bitno je da legenda kodova stoji na prvoj stranici bilježnice ili u prvoj bilješci na čitaču.
Kod e-knjiga i čitača prednost su pretraživanje i izvoz bilješki, ali lako je pretjerati s označavanjem. Dogovorimo se da označimo najviše 3–5 mjesta po poglavlju i uz svaki highlight dodamo jednu vlastitu rečenicu. Nakon čitanja jednom tjedno izvezemo bilješke i složimo ih u mapu po autoru ili temi.
Za vođenje dnevnika čitanja držimo format koji se brzo ispunjava: datum, stranice ili postotak, glavna ideja i jedna rečenica osobnog dojma. Dodamo i “sljedeći korak”, primjerice provjeriti pojam, potražiti sličan roman ili zabilježiti novu riječ za učenje jezika. Tako dnevnik postaje alat, a ne obaveza.
Kad čitamo suvremene romane ili pratimo trendove, bilješke usmjerimo na motive, likove i stil, a ne na prepričavanje. Napravimo popis likova s dvije crte karakterizacije i označimo prijelomna mjesta radnje. Za serijale posebno pomaže kratki podsjetnik “što se dogodilo do sada” kako bismo se lako vratili sljedećoj knjizi.
Za klasičnu književnost koristimo pristup “kontekst + tri citata”: jedna bilješka o vremenu i temi, pa tri odabrana citata koji nose duh djela. Ako smo početnici čitatelji, dopuštamo si kraće sesije i češće pauze, ali zadržavamo kontinuitet. Važnije je redovito zatvarati male cjeline nego forsirati duge maratone.
